dipl.ing. Tomislav Alujević Grgas, univ.spec.oec.

objavljeno u časopisu „Optimist“

Poštovani čitatelji, u ovom članku posvetit ću se jednom u zadnje vrijeme popularnom proizvodu. Radi se o električnoj bicikli ili popularno eBicikli. U sveopćoj poplavi „e“ ovo i „e“ ono izabrao sam bicikl jer objedinjuje u nazivu oba značenja „e“ bilo da se radi o električnom ili ekološkom proizvodu. Električno je zato jer se pogon temelji na elektromotoru, bicikla je jer ima pedale, a ekološki je jer direktno ne zagađuje okoliš kao automobil ili motor. Naravno na spomen ekološki uvijek uzimam rezervu jer nus proizvod ovakve bicikle je istrošena baterija koja predstavlja ekološki problem i potrebno je ekološki zbrinuti.

Vjerojatno ste na ulici već vidjeli kako neki vozači bicikla jednostavno bez puno napora savladavaju uzbrdice po splitskim kvartovima. Čak primjećujem da podjednako i stariji i mlađi sugrađani koriste ovakav način prijevoza. Gotovo je groteskno vidjeti kako neki mladac ispušta dušu na najvećoj uzbrdici u Splitu dok pored njega prolazi lokalni penzioner bez trunke znoja i opasnosti za kardiovaskularni sustav lagano okrećući pedale. Pomoću ovakvog proizvoda blagodati pedaliranja nisu više samo privilegij kontinentalnih ravničaskih krajeva već možete takve užitke osjetiti i po našim mediteranskim brdovitim i gobovitim ulicama. Želite li proći kroz pješačku zonu ili što kraćim putem do željenog dućana ili restorana koristeći električni bicikl to ćete napraviti elegantno i jednostavno. Ne treba ni spomenuti da je užitak ljeti se provoziti ulicama s vjetrom u kosi naravno ako imate bar par dlaka na glavi.

Moj prvi kontakt s ovim „čudom“ je bio promatrajući par godina susjeda Maksa kako zapušta vlastiti automobil i s guštom sjeda na svoj ebicikl i ide vani u promatranje gradskih događaja te na čakulu s prijateljima. U početku je vozio kupljeni „kinezić“ s olovnim baterijama tipa jugonostalgičarske ponice koji se lagano kotrljao splitskim ulicama nizbrdo i uzbrdo. Poslije je na svoju biciklu ugradio električni kit da bi se na kraju opet vratio na kupljeni proizvod koji je za postojeća rješenja nudio nešto novo s laganom i malom baterijom, a dobrim momentom i brzinom. Bio je užitak promatrati susjeda kako preuređuje bicikl i prilagođava svojim potrebama, a da nema to smetalo od automobila u garaži vjerojatno bi bilo mjesta i za još koji ebicikl. Iako je dobar dio života prodavao, montirao i servisirao klima uređaje od vlastitog klimatiziranog stana mu je postala omiljenija garaža u kojoj ga nije smetao ni napad eskadrile komaraca ili hladnoća zimi.

Ja sam se odlučio za prelazak na nove prijevozne tehnologije kad su se u ulici pojavili Lolek i Bolek (poznati poljski crtani film iz osamdesetih) sa servisnom radionom u kojoj se moglo ugraditi električni kit na postojeću biciklu. Inače, Ivan i Goran između svojih gaža po pirevima i ostalim veselicama odlučili su zakoračiti u novi glazbeni žanr te umjesto kontrabasa i gitare, zatezanja konjskih žica, prijeći na zatezanje žbica na biciklama i zasvirati na zvoncima egzotičnih bicikla sa elektromagnetskim pogonom. Raspodijelili su se na dva segmenta. Jedan se specijalizirao za žice i „le3ku“ (letriku), a drugi za lance i štimanje shimano mjenjača. Zgrada Fregata (ulica R.Boškovića) je umjesto standardnih štekata dobila novi imidž, zazujale su bicikle po ulici podsjećajući na stara vremena onako u stilu izgubljene generacije i prijatelja Cunka kad smo kao dica zujali oko portuna sa biciklama u pauzi igre „grupa traži grupu“. Što se naših Loleka i Boleka tiče najproduktivniji su sutradan nakon noćnih gaža kada s oduševljenjem mijenjaju gume na zadnjim kotačima električnih bicikla i udovoljavaju ambicioznim zahtjevima novih elektrobiciklističkih vozača. Naravno, dragi čitatelji ni ja nakon svega viđenog nisam propustio priliku upogoniti svoj bicikl s malo strujice kad ovakve meštre imate do ulaza u zgradu.

Posebno me fascinirao prijatelj Antonio koji je koristeći svoj bicikl objedinio, vjerojatno prvi u svijetu, religiju i tehnologiju. Gotovo se kao prema božanstvu odnosi prema svom biciklu, dok s druge strane nisam vidio električni bicikl s toliko dodatne opreme koji gotovi više nalikuje na nekog kultnog Harleyja. Nije to ni čudno jer je Antonio naš splitski zet koji je došao iz Bugarske, završio je teologiju u Osijeku, a radi kao serviser i sistem inženjer u jednoj informatičkoj tvrtci. S pravom njegova bicikla zauzima kultno mjesto u zbirci napravaka naših Loleka i Boleka.

Da ne bude sve u valceru spomenimo neke tehničke podatke ebicikle. Baterije koje se koriste kod električnih bicikla su zabilježile značajan napredak: prve teške olovne baterije prvo su zamijenjene nikal-kadmij baterijama pa Ni-MH dok se nisu pojavile litijske baterije. One su lakše, kompaktnije, snažnije i imaju duži životni vijek, čime smanjuju troškove održavanja. Litij-ionska baterija osigurava domet od 40 km pa sve do 130 km ovisno o modelu baterije i motoru. Moguće je ostvariti i preko 1000 punjenja u životnom vijeku baterije što vam omogućava da je koristite dosta dugo.

Motor može biti smješten na tri mjesta naprijed na prednjem kolu, sredina na mjestu prijenosa te na zadnjem kotaču. Kod vožnje s prednjim pogonom imate osjećaj pa Vas bicikl vuče, dok kod druga dva imate osjećaj guranja. Kad se motor integrira s mjenjačem onda bicikla postaje prava jurilica što zahtjeva ugradnju ovakvog kita na visoko kvalitetnu biciklu.

Dakle, dragi čitatelji e-bicikl je prijevozno sredstvo koje Vam omogućava da uz minimalne troškove pređete i veće udaljenosti bez većeg umora. U eri poskupljenja goriva, gradskih gužvi mnogi se odlučuju iskoristiti ovo prijevozno sredstvo za odlazak na posao, shoping, ...

Kolike su stvarne uštede najbolje govori podatak da za vožnju bicikla ne morate napraviti registraciju i tehnički pregled, ne treba Vam vozačka dozvola ili osiguranje. Što se uštede tiče treba naglasiti da se u odnosu na skuter štedi do deset puta na potrošnji goriva, četiri puta na održavanju, a i cijena samog prijevoznog sredstva je dosta niža.

Što se cijena tiče nekad gotove bicikle znaju biti skuplje nego kad se ugrađuje motor na postojeću biciklu koji je onda kvalitetniji i s boljim karakteristikama.

Možete kupiti biciklu sa već ugrađenim motorom i baterijom ili ugraditi na svoju već postojeću. Mnogi koji su to napravili su toliko zadovoljni da se teško vraćaju na staro stanje. No, treba naglasiti da barem kod nas u Splitu postoji veliki problem, a to je nepostojanje biciklističkih staza tako da ste prisiljeni često voziti po cesti. Nadamo se da će grad prepoznati potrebu za njima te iskoristiti fondove Europske Unije da se staze naprave.